Natječajni zadatak

Tema Hrvatskog nastupa

Uvod: Hrvatska - EXPO - Kina

Smisao i cilj sudjelovanja na svjetskim izložbama danas je predstavljanje identiteta zemlje: od kulture do gospodarstva. U gospodarstvo dakako spada turizam, kao posebna ponuda i očekivana posljedica. Valja se prisjetiti da je nakon sudjelovanja Hrvatske na EXPO-u u Aichiu posjet Japanaca Hrvatskoj porastao za 98 %. Rezultat je to nadmetanja ne količinom ili veličinom, nego idejama i vrsnoćom. Hrvatski nastupi uspjeli su inovacijom koju sada sve više koriste i druge zemlje – bez riječi, minimumom izložaka, snagom doživljaja - potaknuti interes za «lijepu našu», potaknuti želju, pa i potrebu, da se ona što bolje upozna.

EXPO u Japanu zabilježio je najveći dosadašnji broj posjetilaca, ali mali postotak onih izvan Japana. Slijedeći EXPO u Kini, najmnogoljudnijoj zemlji koja se najbrže razvija, zasigurno će biti još važniji za identifikaciju interesa i ostvarivanje kontakata s tim divovskim gospodarskim potencijalom. Nije realno da Hrvatska stupi u natjecanje s mnogobrojnim gospodarski snažnim sudionicima, koji će zasigurno svoj interes očitovati veličinom, raskoši, prikazom tehnološke nadmoći. Hrvatska se, međutim, može nadmetati idejama. Nužan element takvog natjecanja je sloboda misli, ali uz veoma čvrst okvir ulaganja u njezino ostvarenje.

Zagreb i Šangaj će 2010. godine obilježiti 30 godina bratimstva, i možda bi se ta okolnost mogla koristiti da se izbori neka lokacija predviđena za trajne gradske sadržaje, te da se izgradi makar malo zdanje ili neki «znak» koji bi nakon izložbe ostao kao trajan znak hrvatske prisutnosti i aktivno sudjelovao u životu Šangaja. Veličina i «grandezza» nisu ključne, ključan je doživljaj i njegova trajnost.

“Boje grada”

Grad je nova, od čovjeka stvorena priroda. Ne u smislu da bi on bio njezina imitacija, nego njezina analogija: on bi u jednakoj mjeri morao angažirati ljudska osjetila – vid, sluh, njuh, opip, okus…- motivirati ljudsku inteligenciju, izazivati ljudsku znatiželju, zadovoljavati beskrajni nagon za pustolovinom. Ono što se može nazvati krizom grada očituje se kao manjak poticajnosti, kao monotonija, zaborav slikovitosti i uzbudljivosti. Uzrok je tome gubitak zajedništva, uzurpacija javnog od privatnog, nedostatak ulaganja u opća dobra, a s tim i polagano hlapljenje kolektivne svijesti, to jest svijesti o zajednici. Postoji, dakako, kontinuitet napora da se očuva grad sa svim vrijednostima za čovjeka. U taj kontinuitet spada i nastojanje vida da sačuva boju, da razlikuje svijetlo od tame, da spasi puninu vidokruga: da nema neutralnog gore i dolje, da tristo i šezdeset stupnjeva od lijevog do desnog i natrag obnavlja čudo duge i raskoš njezinoga spektra. Boja u gradu vraća vedrinu i mijenama slika pokreće korake.

Što je sve boja u gradu? Kad uopće kažemo grad, netko će pomisliti na dubrovačke zidine, na kamen sredozemlja, ili s Tinom Ujevićem na “bijelu povorku zvonika”. Netko će vidjeti tamnosivu boju sjevernohrvatskih baroknih palača, netko ciglu Iloka, žutilo negdašnjih željezničkih stanica; sivu žbuku devetnaestostoljetnih ulica, raznobojne panoe Vitićeva nebodera, “zelenu granu s tugom žuta voća” starih gradskih perivoja. Nekome će zatitrati pred očima mozaici porečke Eufrazijeve bazilike, ili pak svod varaždinske koncertne dvorane. Netko će pomisliti na plakatno šarenilo oglasnog stupa, netko na oslikane tramvaje, ili pak na neonske reklame i njihovu svjetlosnu dinamiku. Ili na zvjezdano nebo koje se bori za opstanak nad nama. Na odslik odslika u staklenom pročelju, na srebrnu zmiju industrijskog kolosijeka. Na striženo i košeno, na lepršavo i nošeno: na kosu i haljine, na riječki karneval, na bijeli snijeg.

Kad smo kod snijega: grad je motiv velikog slikarstva godišnjih doba. To je skijalište na Sljemenu, oblaci u vodi Jaruna, igra sunčanih zraka od izlaza do zalaza, preostale bijele trešnjine krošnje Trešnjevke, kiša po vodoskoku, jarko jesensko crvenilo mirogojskih zidina… Prema drevnoj kineskoj disciplini postavljanja čovjeka u prostor, feng shui, svaka boja ima svoje značenje, a svaki pomak u nijansi i svaki međuodnos to značenje mijenja - na univerzalnom, ponajprije u Kini razumljivom jeziku…

Nema granica temi. Jer grad nije sav svijet, ali bi mogao biti njegov vedar prijevod i raskošan sažetak.

Strategija Hrvatskog nastupa

Slijedom dosadašnjih uspješnih predstavljanja Republike Hrvatske na Svjetskim izložbama u Lisabonu, Hannoveru i Aichiu, Nacionalni odbor RH za EXPO 2010., raspisuje ovaj natječaj sa željom da Hrvatska nastavi u najboljoj tradiciji dosadašnjih nastupa. Stoga smatramo da hrvatsko predstavljanje na Svjetskoj izložbi u Šangaju treba udovoljavati sljedećim zahtjevima (navedeni redoslijed ne implicira stupanj važnosti zahtjeva):

1. usklađenost s temom Svjetske izložbe i temom hrvatskog nastupa

Rješenje hrvatskog nastupa treba odgovarati glavnoj temi Svjetske izložbe (”Bolji grad, bolji život”) kako je definirana od organizatora, te kako je objašnjena u ovoj natječajnoj dokumentaciji. Također, rješenje treba odgovarati i temi koju je u dodatno zadao raspisivač u ovoj natječajnoj dokumentaciji.

2. atraktivnost za široki krug posjetitelja

Očekuje se da hrvatski nastup privuče što veću pažnju najšireg kruga posjetitelja i medija, kako bi se ostvario pozitivni publicitet. Dugoročno, nastup na Izložbi bi trebao doprinijeti:

• porastu ugleda Republike Hrvatske u N. R. Kini i svijetu
• povećanom zanimanju kineskih i svjetskih turista za dolazak u Hrvatsku,
• povećanom zanimanju za Hrvatsku gospodarstvenika iz Kine i svijeta.

3. vrijednost projekta

Poželjno je da hrvatsko predstavljanje sadrži visoku umjetničku, estetsku i svekoliku vrijednost, koja će privući pozitivne kritike struke i medija, a sve u skladu s najboljom tradicijom dosadašnjih nastupa RH na Svjetskim izložbama.

4. jasna izraženost nacionalnog identiteta

Iako je tema Svjetske izložbe EXPO 2010. univerzalna, potrebno je da hrvatsko predstavljanje nosi snažno nacionalno obilježje, kako bi se što upečatljivije predstavilo našu zemlju u Kini.

5. adekvatan pristup s obzirom na zemlju-domaćina

Potrebno je da predstavljanje Hrvatske bude razumljivo, vodeći računa o običajima i kulturi zemlje domaćina. Zbog specifičnosti Svjetske izložbe EXPO 2010 u Šangaju, postavljaju se i sljedeći zahtjevi:

6. mogućnost da paviljon razgleda iznimno veliki broj posjetitelja

S obzirom da se očekuje dosada uvjerljivo najveći broj posjetitelja (više od 70 milijuna), koncept koji se primjenjivao kod prijašnjih hrvatskih nastupa (klasični paviljonski pristup) u ovom slučaju bio bi previše ograničavajući u pogledu broja posjetitelja. Naime, u Aichiu je, unatoč praktično konstantnoj stopostotnoj popunjenosti, naš paviljon mogao razgledat tek svaki dvadesetdrugi posjetitelj EXPO-a. U Šangaju bi taj fenomen dosegao razinu apsurda, te je stoga potrebno osmisliti predstavljanje koje bi izbjeglo dosadašnju praksu: čekanje – ulazak u paviljon – gledanje projekcije/eksponata – izlazak. Potrebno je da hrvatsko predstavljanje – teoretski – može vidjeti svih 70 milijuna posjetitelja EXPO-a 2010.U tom smislu očekuje se odustajanje od klasičnog interijera i prevlast eksterijera u svim mogućim stupnjevima, od krajnje protočnosti zdanja do njegova svođenja na čisti znak u prostoru. Dakako da i taj eventualni čisti znak ne smije zanemariti funkciju nosača vizualnih informacija o Hrvatskoj. Njihov je zajednički nazivnik “Boje grada”. Natjecatelji mogu razmišljati o mogućim zajedničkim motivima hrvatske i kineske kulturne tradicije, a mogu se obazrijeti i na specifičnu kinesku filozofiju oblikovanja ljudskog prostora – feng shui.

7. mogućnost da se zgrada zadrži i nakon zatvaranja Svjetske izložbe

Kineski organizator EXPO-a (Bureau of Shanghai World EXPO) ostavio je mogućnost da određeni broj država-sudionica zadrži paviljone izgrađene za Svjetsku izložbu i nakon njenog zatvaranja. Zbog prostornih ograničenja, zadržavanje paviljona neće biti omogućeno svim zainteresiranim zemljama, nego će isto ovisiti o prvenstvu prijave (”first come, first served”) i kvaliteti paviljona. Ovime se otvara iznimna mogućnost da se zgrada budućeg Hrvatskog paviljona, ili njezin dio, nakon zatvaranja Izložbe eventualno iskoristi za smještaj budućeg konzulata Republike Hrvatske, uz mogućnost da se u istoj zgradi eventualno smjeste i ured Hrvatske gospodarske komore, te hrvatski kulturni i turistički centar u Šangaju.

Stoga je potrebno u natječajnoj ponudi sadržati 2 varijante:

Varijanta A – rješenje nastupa koje uključuje prezentaciju RH sukladno Strategiji nastupa, te izgradnju privremene zgrade u kojoj bi bili smješteni uredi, VIP salon, informativni centar, prodavaonica, skladište, priručna kuhinja, sanitarni čvor, te ostali prostori za potrebe Paviljona.

Varijanta B – rješenje nastupa koje uključuje prezentaciju RH sukladno Strategiji nastupa, te izgradnju stalne zgrade u kojoj bi bili smješteni uredi, VIP salon, informativni centar, prodavaonica, skladište, priručna kuhinja, sanitarni čvor, te ostali prostori za potrebe Paviljona, a koja bi se nakon završetka Svjetske izložbe iskoristila za prostorije Konzulata Republike Hrvatske u Šangaju, površine cca. 400 m2.